U srijedu, 2. kolovoza, na Dubrovačkim ljetnim igrama održan je koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Na programu je bila Prva simfonija u D-duru, "Klasična", Sergeja Prokofjeva, zatim Koncert za violončelo i orkestar u C-duru Josepha Haydna, a čitavu večer zaokružila je Beethovenova Osma simfonija u F-duru. Orkestrom je ravnao dirigent Pavle Zajcev, a kao solist nastupio je violončelist Nicolas Altstaedt.
Već u prvim taktovima Prokofjevljeve Klasične simfonije, Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Pavla Zajceva pokazao se kao ujednačeno i čvrsto izvođačko tijelo. Izrazita preciznost u svim dionicama orkestra i velika dinamička raznolikost učinili su da pažnja i zainteresiranost publike ni u jednom trenutku nisu popuštali. Svoju kvalitetu i uigranost orkestar je potvrdio i u drugome dijelu koncerta odlučnom i nepokolebanom izvedbom Beethovenove "Osme simfonije".
Središte večeri pripalo je izvedbi Haydnova koncerta i solistu Nicolasu Altstaedtu. Orkestrom je pritom ravnao sam solist, sjedeći na mjestu na kojemu je prije njega stajao dirigent. U ulozi voditelja orkestra Altstaedt je djelovao vrlo sigurno, opušteno i pristupačno te se činilo kao da je na pozornici više zbog vlastite sreće i užitka nego zbog toga da s aurom svečanosti publici prezentira poznato djelo klasične glazbe.
Altstaedtov prvi stavak bio je poletan, s vrlo jasnim i čistim, pomalo nazalnim tonom violončela. Lirski drugi stavak izveden je ekspresivno, s lagodnošću i pjevnošću, bez imalo patosa koji bi proizlazio iz vibrata ili teških poteza gudalom. Za treći stavak koncerta Altstaedt je odabrao vrlo brz tempo, no, u svoj toj ubrzanosti i užurbanosti, svaki je ton izveo sa sigurnom lakoćom. Stavak je zvučao savršeno jasno, s preciznošću za kakvu bismo inače pomislili da je ostvariva samo na studijskim snimkama.
Altstaedt je pri izvedbi koristio barokno gudalo, no njegov interpretacijski pogled nije uprt u određeno povijesno razdoblje, već iz sadašnjeg trenutka poseže za raznim sredstvima koja mu povijest stavlja na raspolaganje. Izvedbene mogućnosti koje pruža barokno gudalo odlično se uklapaju u njegovo viđenje Haydnovog koncerta. Međutim, u kadenci prvog stavka, koju je osmislio upravo on sam, ne ustručava se koristiti suvremenije tehnike sviranja i kombinirati Haydnove motive s metalno-vjetrovitim zvukovima prirodnih flažoleta i tremola. Nakon doista opravdanih ovacija publike i višestrukih poziva na naklon, Altstaedt je kao dodatak izveo stavak "Sarabande" iz Bachove "Suite za violončelo br. 1 u G duru".
Na temelju programa koji je bio najavljen za ovu večer, publika se mogla nadati klasičnom, ugodnom i vrlo kvalitetnom koncertu Dubrovačkog simfonijskog orkestra, koji je pod vodstvom dirigenta Pavla Zajceva ovo očekivanje u potpunosti ispunio. Za Altstaedtovu pak izvedbu Haydnova koncerta ne bi bilo pretjerano reći da je bila fantastična. Ovaj glazbenik pokazao je toliko dubinsko poznavanje Haydnove skladbe da bi se moglo reći da ju je u potpunosti usvojio te da je postala na neki način njegova. Altstaedtovu simpatičnost, opuštenost, svježinu interpretacije i tehničko umijeće publika Dubrovačkih ljetnih igara će zasigurno još dugo pamtiti.